Ministranti
Poslužitelji oltara
Ministrant je pozvan da u župnoj zajednici služi s određenom zadaćom, kako i sam naziv službe govori. Latinska riječ “ministrare” znači služiti. Kao što ministri u državi služe na dobro svih građana tako je i ministrant službenik oltara. On je sudionik bogoslužja. Župna zajednica te izabire i prihvaća između mnogo dječaka ili djevojčica. Budi stoga ponosan i radostan jer si pozvan na tako uzvišenu službu.
Bogoslužje je posebno slavlje u čast samome Bogu. Biti u posebnoj blizini Božjoj nije samo posebna čast nego je to i odgovornost. Svi veliki ljudi u povijesti spasenja, kao što su proroci i sveci, svoju su službu shvaćali kao veliko zauzimanje za Božju stvar.
Sveta misa je najuzvišenija molitva koju vjernici mogu prinijeti Bogu. Stoga od poslužitelja oltara se očekuje posebna pozornost i sabranost. Zato pozorno prati odvijanje obreda, moli se sabrano, dostojanstveno i pobožno se vladaj. Tvoje vladanje treba vjernike poticati na molitvu. Nikako ne bi bilo u redu da svojim ponašanjem i držanjem na bilo koji način ometaš svećenika ili vjernike.
Ministrantsko odijelo ne želi samo uljepšati tebe kao osobu, već želi obogatiti liturgiju. Lijepo odjeven ministrant, uz svečano i ozbiljno ponašanje, je ukras liturgije. Kao što brižno ukrašavamo oltar cvijećem i svijećama, tako si ti isto hvalospjev bogoslužja samom Bogu.
Kakav ministrant?
Dobrog ministranta moraju resiti i ove osobine:
1. Revnost za slavu Božju. Tko hoće biti ministrant ne smije ga voditi želja za isticanje. Nego iskrena nakana da doprinese uzvišenosti i ljepoti službe Božje. Sve što god radi neka bude na veću slavu Božju.
2. Poslušnost i poniznost. Dobar ministrant je poslušan u svemu. Spremno i bez mrgođenja prihvaća svaku obavezu. Neće u posluživanju tražiti da sebe istakne, jer zna da i najmanjom službom slavi Boga.
3. Čistoća duše. “Na goru gospodnju smije uzaći samo onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno”. Poslužitelj oltara mora nastojati da bude svet. Zato će se ministrant čuvati svakog grijeha, a ako teže sagriješi čim prije čisti dušu u ispovijedi.
4. Strahopočitanje. Ne samo prema Bogu. Već i prema svemu što je povezano sa službom Božjom ministrant treba osjećati najdublje štovanje. Nadasve prema Isusu u svetohraništu.
5. Urednost i točnost. Ako se igdje mora držati red i točnost, potrebno je kod mise. Ministrant ne smije dopustiti da se na njega čeka. Svoju službu ima obavljati savjesno. Sve što je za slavu Božju mora biti za nj veliko i važno.
6. Prijateljstvo. Među ministrantima treba vladati duh bratske ljubavi i povezanosti. Nitko ne smije biti zapostavljen. Dobro je kada prijateljstvo iz crkve prenesemo na ulicu i kućama. Lijepo je ako se nastavimo družiti i izvan crkvenog prostora.
7. Marljivost. Poslužitelji oltara moraju biti najvrjedniji učenici u školi, a napose u vjeronauku. Izvan crkve trebaju čitati vjerske knjige i časopise.
Dužnosti ministranata
Svi ministranti jedne župe sačinjavaju “zbor ministranata”. U “zbor” može biti primljen svaki dobar dječak ili djevojčica koji ima pravu nakanu; služiti na veću slavu Božju.
– redovito i točno sudjelovati u službi Božjoj i na sastancima,
– doći barem desetak minuta prije mise kako bi se pripremio za ministriranje.( Uredno obučen, počešljan, čiste odjeće, ruku i obuće.)
– prije i poslije mise obaviti molitvu. Pobožno i sabrano obavljati svoju službu kod oltara.
– pristupiti što češće sv. pričesti.
– čuvati i spremati ministrantsko odijelo. Isto tako spremati i čuvati sve crkvene predmete; stavljati ih na određeno mjesto.
– ispričati svaki izostanak od mise ili sastanka. Ako je spriječen da poslužuje, neka misli o zamjeni.